gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. žȑtvujēm, 3. l. mn. žȑtvujū, imp. žȑtvūj, aor. žȑtvovah, imperf. žȑtvovāh, prid. r. žȑtvovao, prid. t. žȑtvovān〉 dati/davati što kao žrtvu [~ nevine ljude]; sin. prinijeti žrtvu v. pod prinijeti, prinositi žrtvu v. pod prinositi • žȑtvovati se 〈povr.〉 odreći se/odricati se vlastitih pogodnosti u čiju korist ili zbog kakva višeg cilja [~ se za djecu; ~ se za društvo; ~ se za domovinu]

im. m. 〈G žȓvnja; mn. N žȓvnji/žȑvnjevi, G žȓvānjā/žȑvnjēvā〉 kamen koji melje žito u vodenici; sin. mlinski kamen v. pod kamen ♦ naći se u žrvnju naći se u teškoj (neugodnoj) situaciji

im. m. 〈G žȕbora, I žȕborom〉 šum vode [~ potoka]; sin. romon, žumor

im. s. 〈G žubòrēnja〉 proizvođenje žubora (o vodi)

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. žùborī, 3. l. mn. žùborē, aor. 3. l. jd. žȕborā, imperf. 3. l. jd. žùborāše, prid. r. žubòrio〉 proizvoditi žubor (o vodi) [Potok žubori.]; sin. romoniti, žumoriti

im. ž. 〈G žȕči, I žȕčju/žȕči; mn. N žȕči, G žùčī, DLI žùčima〉 1. med. žutozelena tvar koju izlučuje jetra 2. anat. žučni mjehur ♦ izliti (proliti i sl.) ~ na koga, na što otresti se (izvikati se) na koga, na što

prid. 〈G žȕčna; odr. žȕčnī, G žȕčnōg(a); ž. žȕčna, s. žȕčno; komp. žùčnijī〉 1. koji je pun žuči 2. pren. koji je pun ljutnje i bijesa [žučna rasprava]

prid. 〈G žȕčnōg(a); ž. žȕčnā, s. žȕčnō〉 koji se odnosi na žuč [žučna vrećica]

im. m. 〈G žúćka; mn. N žúćci, G žȗćākā〉 zool. veliki leptir čiji je mužjak žute, a ženka bijele boje i čija prednja krila izgledaju poput lista

prid. 〈G žȕćkasta; odr. žȕćkastī, G žȕćkastōg(a); ž. žȕćkasta, s. žȕćkasto〉 koji je pomalo žut, koji ima žute boje

prid. 〈G žućkastosmèđa; odr. žȕćkastosmeđī, G žȕćkastosmeđēg(a); ž. žućkastosmèđa, s. žućkastosmèđe〉 koji je boje između žućkaste i smeđe

prid. 〈G žućkastozelèna; odr. žućkastozèlenī, G žućkastozèlenōg(a); ž. žućkastozelèna, s. žućkastozelèno〉 koji je boje između žućkaste i zelene

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. žúdīm, 3. l. mn. žúdē, imp. žúdi, aor. žúdjeh, imperf. žúdijāh/žúđāh, prid. r. m. žúdio, ž. žúdjela, s. žúdjelo, mn. žúdjeli〉 osjećati silnu želju za kim ili čim [~ za ljubavlju; ~ za domovinom; ~ za dragim]; sin. čeznuti

im. ž. 〈G žúdnjē; mn. N žúdnje, G žúdnjā/žúdnjī〉 osjećaj silne želje za kim ili čim [~ za domovinom; ljubavna ~]; sin. čežnja

im. ž. 〈G žȕkē, DL žȕki; mn. N žȕke, G žȗkā〉 v. brnistra

im. m. 〈G žúlja; mn. N žúljevi, G žúljēvā〉 zadebljali sloj kože, obično na ruci ili nozi, nastao pritiskanjem ili trenjem [~ na dlanu; krvavi ~] ♦ stati (nagaziti) na ~ komu povrijediti (razljutiti) koga, zamjeriti se komu

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 3. l. jd. žùljā, 3. l. mn. žùljajū, aor. 3. l. jd. žȕljā, imperf. 3. l. jd. žùljāše, prid. r. žùljao, prid. t. žȕljān〉 pritiskom ili trenjem stvarati žulj [Žuljaju me cipele.]

prid. 〈G žuljèvita; odr. žuljèvitī, G žuljèvitōg(a); ž. žuljèvita, s. žuljèvito; komp. žuljevìtijī〉 koji je pun žuljeva, na kojemu su žuljevi [~ dlan]

im. s. 〈G žumánca; mn. N žumánca, G žùmānācā/žùmāncā〉 v. žutanjak

im. m. 〈G žumánjka; mn. N žumánjci, G žùmānjākā〉 v. žutanjak

im. m. 〈G žȕmora, I žȕmorom〉 usp. žubor

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. žùmorī, 3. l. mn. žùmorē, aor. 3. l. jd. žȕmorī, imperf. 3. l. jd. žùmorāše, prid. r. žumòrio〉 usp. žuboriti

im. ž. 〈G žúnē; mn. N žúne, G žúnā〉 zool. ptica djetlovka zelene, sive ili crne boje

im. ž. 〈G žúpē; mn. N žúpe, G žúpā〉 1. pov. područje na čelu sa županom, kraljevim podanikom 2. osnovna upravna jedinica Katoličke Crkve [seoska ~]

im. ž. 〈G žúpē; mn. N žúpe, G žúpā〉 suncu izloženo, od vjetra zaklonjeno i vodom bogato područje okruženo višim terenom, pogodno za obrađivanje

im. m. 〈G žùpana, V žȕpane; mn. N žùpani, G žȕpānā〉 1. pov. a. naslov osobe koja je na čelu župe b. osoba s istoimenim naslovom 2. a. naslov osobe koja je na čelu županije b. osoba s istoimenim naslovom

im. ž. 〈G žùpanicē, V žùpanice/žùpanico; mn. N žùpanice, G žùpanīcā〉 1. naslov žene koja je na čelu županije 2. žena s istoimenim naslovom

prid. 〈G žùpaničina; ž. žùpaničina, s. žùpaničino〉 koji pripada županici

im. ž. 〈G župànijē; mn. N župànije, G župànījā〉 1. pol. jedinica lokalne uprave i samouprave [Zagrebačka ~; Osječko-baranjska ~; Istarska ~] 2. zgrada u kojoj je sjedište lokalne jedinice uprave i samouprave

prid. 〈G župànījskōg(a); ž. župànījskā, s. župànījskō〉 koji se odnosi na županije

prid. 〈G žùpanskōg(a); ž. žùpanskā, s. žùpanskō〉 koji se odnosi na župane

im. m. 〈G žúpljanina; mn. N žúpljani, G žúpljānā〉 1. stanovnik župe 2. pripadnik župe

im. ž. 〈G žúpljānkē, DL žúpljānki; mn. N žúpljānke, G žúpljānkā/žúpljānkī〉 1. stanovnica župe 2. pripadnica župe

prid. 〈G žȗpnōg(a); ž. žȗpnā, s. žȗpnō〉 1. koji se odnosi na župu, područje na čelu sa županom 2. koji se odnosi na župu, osnovnu upravnu jedinicu Katoličke Crkve [župna crkva]

prid. 〈G žȗpničkōg(a); ž. žȗpničkā, s. žȗpničkō〉 koji se odnosi na župnike

im. m. 〈G žȗpnīka, V žȗpnīče; mn. N žȗpnīci, G žȗpnīkā〉 katolički svećenik koji upravlja župom

prid. 〈G žȗpskōg(a); ž. žȗpskā, s. žȗpskō〉 koji se odnosi na župu, suncu izloženo, od vjetra zaklonjeno i vodom bogato područje okruženo višim terenom, pogodno za obrađivanje

prid. 〈G žúrna; odr. žȗrnī, G žȗrnōg(a); ž. žúrna, s. žȗrno; komp. žùrnijī〉 koji treba dati ili dostaviti u najkraćemu roku [~ odgovor; žurna pošiljka; žurno pismo]; sin. hitan

im. ž. 〈G žùrbē〉 nastojanje ili potreba da se što obavi u što kraćemu vremenu [raditi u žurbi; biti u žurbi]; sin. hitnja

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. žúrīm se, 3. l. mn. žúrē se, imp. žúri se, aor. žúrih se, imperf. žúrāh se, prid. r. žúrio se〉 ići brzo bez zastajkivanja, nastojati što prije kamo stići [~ u školu]; sin. hitati

pril. 〈komp. žùrnijē〉 u najkraćemu roku, što prije [~ odgovoriti]; sin. hitno

prid. 〈G žùstra; odr. žȕstrī, G žȕstrōg(a); ž. žùstra, s. žȕstro; komp. žùstrijī〉 v. hitar

prid. 〈G žúta; odr. žȗtī, G žȗtōg(a); ž. žúta, s. žúto; komp. žȕćī〉 1. koji je boje limuna, banane ili žutanjka 2. 〈u im. funkciji〉 〈jd. s.〉 boja limuna, banane ili žutanjka [Volim žuto.]

im. s. 〈G žutánca; mn. N žutánca, G žùtānācā/žùtāncā〉 v. žutanjak

im. m. 〈G žutánjka; mn. N žutánjci, G žùtānjākā〉 središnji dio jaja žute boje; sin. (žumance, žumanjak, žutance); ant. bjelanjak

im. ž. 〈G žùticē; mn. N žùtice, G žȕtīcā〉 1. med. bolesno stanje organizma popraćeno žutilom kože i sluznica zbog poremećaja u lučenju žuči [~ novorođenčadi] 2. čvrsta tkanina od sirova pamučnoga prediva koje nije izbijeljeno 3. bot. a. bolest voćaka b. sorta jabuka ◇ zarazna ~ med. upala jetre, najčešće zarazna; sin. hepatitis

im. s. 〈G žùtila〉 žuta boja

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. žȗtīm, 3. l. mn. žȗtē, imp. žúti, imperf. žútijāh/žȗćāh, prid. r. žútio, prid. t. žȗćen〉 bojiti što u žuto, činiti žutim [~ ogradu]